Predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje za radio Crne Gore

Prošlo je par dana od dešavanje vezanih za vlasnika  i izvršnog direktora preduzeća Tehnoput Saše Aćimića.

Ono o čemu se u javnosti govori da to je da on nije usamljeni slučaj.

Vi ste prije par dana upozorili da se i dalje vrši nelegalna eksploatacija šljunka u koritu rijeke Morača.

Problem nelegalne eksploatacije šljunka i pijeska datira već petnestak godina. Ovom problemu se nije ozbiljno pristupalo i pored brojnih upozorenja od strane Regionalnog vodovoda. Nedozvoljena eksplatacija  šljunka i pijeska  kao i neadekvatna reakcija nadležnih državnih organa i institucija doveli su do devastacije korita i priobalnog područja rijeke Morače, ali nažalost i do devastacije izvorišta ,,Bolje sestre” iz koga se snabdijeva vodom Crnogorsko primorje. Situacija je alarmantna jer je poslednjih godina do izražaja sve više dolazio trend pada izdašnosti izvorišta. Od izdašnosti koja je iznosila 2600 l/s došlo je do njenog pada u 2021. i 2022. godini na nekih 265 l/s, sa daljom tedencijom pada.

Tehnoput se obratio Regionalnom vodovodu za dobijanje saglasnosti za izgradnju asfaltne baze u koritu rijeke Morače. Regionalni vodovod je odbio da saglasnost jer se objekat nalazi u Trećoj zoni sanitarne zaštite izvorišta ,,Bolje sestre”.  U skladu sa Rješenjem Uprave za vode o sanitarnim zonama zaštite zabranjena je svaka privredna aktivnost, posebno one koje devastiraju to područje i koje mogu ugroziti kvantitet i kvalitet vode izvorišta ,,Bolje sestre”. Podsjetimo se da je ovo izvorište od strane UNESK-a uvršteno među 150 najznačajnijih karstnih izvorišta u svijetu.

Naravno da da slučaj nije usamljen, nelegalna eksploatacija šljunka i pijeska nije zaustavljena jer postoji još uvijek veliki broj kako privrednih subjekata tako i pojedinaca koji i dalje nastavljaju sa ovom aktivnošću. Vlasnik Tehnoputa je procesuiran za manje prekršaje od vlasnika kompanija koje se i dalje nalaze u koritu Morače i Cijevne.

– Da li možete reći koga vi vidite i na koga ste možda do sada ukazivali kao na najveće uzurpatore države, kada je riječ o eksploataciji šljunka.

Kao što sam već istakao, radi se o brojnim kako privrednim subjektima tako i pojedincima koji se bave nelegalnom eksplatacijom šljunka i pijeska. Razlog za to je jednostavan, jer se radi o unosnim zaradama uz minimum ulaganja. Kako ima veliki broj subjekata koji se bave ovom nelegalnom aktivnošću teško je nekog izdvojiti  a  neke preskočiti u nabrajanju. Činjenica je da oni skupa predstavljaju ozbiljan problem i da su Regionalnom vodovodu, Crnogorskom primorju i državi Crnoj Gori nanijeli nenadoknadivu štetu sa čijim posledicama ćemo se susretati dugo godina. Koliki je to problem dovoljno govori pominjanje eventualnog uključivanja vojske u obezbjeđivanju regionalnog vododovodnog sistema koji je od posebnog javnog interesa.

Na koji način i u kojoj mjeri je nelegalna eksploatacija šljunka uticala na smanjenje izdašnost vodoizvorišta Bolje sestre, što se kasnije odražava i na vodosnabdijevanje Crnogorskog primorja?

Sve naučne studije i analize koje Regionalni vodovod radio u saradnji sa naučnom zajdnicom pokazale su da je pored klimatskih promjena glavni uzrok pada izdašnosti izvorišta ,,Bolje sestre“ nelegalna eksploatacija šljunka i pijeska. Prema svim elaboratima o zaštiti životne sredine bilo kakva regulacija korita rijeke Morače, odnosno bilo kakva eksploatacija šljunka i pijeska nije smjela da se izvodi ispod 10 mnv. Nažalost, vršeni su iskopi do 2,5 mnv a što je najgore ide se i ispod ove nadmorske visine. Probijanjem nepropusnog sloja gline došlo je dotrajne devastacije korita rijeke Morače a time je i pokrenut prirodni proces erozije.  

Naravno da je to dovelo do navedenog desetorostrukog  pada izdašnosti izvorišta ,,Bolje sestre“.

Zbog smanjene izdašnosti izvorišta Regionalni vodovod u postojećim uslovima po prvi put ne može garantovati isporučivanje Crnogorskom primorju neophodnih količina vode. Naprotiv, izvjesno je da će u špicu predstojeće ljetne turističke sezone Crnogorskom primorju faliti vode. Dodatno situaciju otežava i najava da će tekuća godina biti još jedna u nizu od deset najtoplijih godina. Zbog toga može doći do smanjenja izdašnosti lokalnih izvorišta što će doprinijeti još većim nestašicama vode.

-Rekli ste da bi moglo doći do restrikcije vode, u kom smjeru bi to moglo ići i na koji način bi moglo uticati na cjelokupnu turističku sezonu?

Kao što sam istakao, izvjesno je da će doći do nestašica vode na Crnogorskom primorju a samim tim da će  prvi put nakon trinaest godina od početka funkcionisanja regionalnog vodovodnog sistema i do restrikcija vode. Jedna od osnovnih privrednih grana u našoj državi je turizam koji u Budžet Crne Gore prihoduje preko jedne milijarde eura. Zasigurno je da turisti ne idu u destinacije koje nemaju uredno vodosnabdijevanje, pa će se samim tim smanjivati i broj turista, odnosno prihodi po osnovu turizma. Jednom narušeni imidž se teško obnavlja.

-Šta bi predstavljalo adekvatnu sankciju za nelegalnu eksploataciju šljunka?

Prije svega, neophodno je primjenjivati zakone koji sankcionišu ove nelegalne aktivnosti. Da su isti primjenjivani dosledno navedene nelegalne eksploatacije ne bi ni bilo ili bi pak bila sporadična i sa neznatnim posledicam. U najvećem broju slučajeva nije vršeno sankcionisanje a i tamo gdje su izricane sankcije bile su izuzetno skromne tako da nijesu mogle odvratiti uzurpatore od ove aktivnosti. Koji krvnički devastiraju i kradu državno dobro. Ovlašćena lica se moraju procesuirati, a imovina tih firmi zaplijeniti, kako bi država naplatila štetu koja će biti procijenjena. Mora se državna imovina čuvati, a država mora da primjenjuje svoje zakone. Krajnje je vrijeme da se ovome stane. Inače nećemo imati rekstrikcije vode na crnogorskom primorju u ljetnjim mjesecima.

-Ko su odgovorna lica kada govorimo o nelegalnoj eksploataciji, koja se iznova ponvlja. Da li krivca treba tražiti u državi koja to dopušta ili trebamo retrospektivno sagledati i prethodna zbivanja i postupke vlasti koja je dovela do sadašnje situacije?

Pitanje intezivne nelegalne ekploatacije šljunka i pijeska datira već petnaestak godina. Zato krivca treba tražiti od samog početka devastacije korita rijeke Morače. Jednostavno se tamo nije smio naći bilo kakav objekat, a još manje obavljati bilo kakva privredna aktivnost. Zato su, prije svega krivi ljudi i preduzeća koja vrše nelegalnu eksploataciju pijeska i šljunka. Nažalost, ništa manje nijesu krivi državni organi i institucije, odnosno ljudi koji su se nalazili i koji se nalaze na njihovom čelu, jer od pojave prve nelegalne eksplatacije šljunka i pijeska pa do danas, i pored brojnih apela Regionalnog vodovoda, nijesu uradili bilo šta konkretno, odnosno nijesu izvršavali i ne izvršavaju svoje zakonske obaveze. Umjesto da se u startu sruše nelegalno podignuti objekti i zabrani nelegalna i nedozvoljena eksploatacija šljunka i pijeska, mi smo danas došli do situacije koju sam naveo i koja je mnogo alarmantnija nego što se čini na prvi pogled. Zatajile su sve inspekcijske službe čija je ovo nadležnost, policija i tužilaštvo. Ništa manje nijesu krivi donosioci političkih odluka. Jednostavno svi su ,,žmurili“ na sve navedene aktivnosti. U razloge njihovog ,,žmurenja“ ovom prilikom ne želim da ulazim. Plašim se da će njihovo ,,žmurenje“ Crnogorsko primorje i državu Crnu Goru skupo koštati. 

-Da li postoji objektivnih činjenica zbog kojih smatrate da institucije nemaju dovoljno entuzijazma da bi se više uključile u rješavanje ovog problema?

Teško je odgovoriti na ovo pitanje. Prije svega, svi subjekti koje sam pobrojao i koji su neminovno krivci zbog svog nedjelovanja i neadekvatog odgovora na nedozvoljene aktivnosti moraju da se zapitaju a i mi sa njima zašto nijesu vršili svoju zakonsku obavezu, odnosno izvršavali svoje radne zadatke za koje su primali i primaju lični dohodak. Čini se da je nedostajalo volje na nivou državnog sistema da se ovo pitanje riješi na pravi način. Vjerovatno su oni imali neke svoje razloge koji su za nas nerazumljivi i neprihvatljivi. Zbog toga je Regionalni viodovod svih ovih godina upozoravao na problem sa zahtjevom da se u najhitnijem roku riješi. Dovoljno govori podatak da smo poslali preko 500 dopisa nadležnim organima i institucijama u kojima smo ih informisali o konkretnim primjerima nelegalne eksploatacije šljunka i pijeska i svaki put zahtijevali adekvatno reagovanje.

– Još krajem 2021. godine tadašnji vicepremijer Dritan Abazović kazao je da je konačno vrijeme došlo da se stane na kraj otvorenoj pljački državnih resursa koje je dovela do ekocida i kataklizme na rijekama prozivajući za to kompanije Bemax i Montenegro Petrol, međutim vidimo kakva je situacija na terenu danas. Da li je ta priča samo mrtvo slovo na papiru, s obzirom na to da za više od godinu dana i dalje se redovno susrećemo sa ovim nelegalnim radnjama.

Ova priča je do nedavno bila mrtvo slovo na papiru, baš kao i svi naši dopisi i urgencije. Po prvi put imamo konkretno reagovanje nadležmnih organa i institucija. U skladu sa zaključcima Vlade Crne Gore formiran je Operativni međuresorni tim sa zadatkom zaštite korita i priobalnog područja rijeke Morače, u prvom redu od nelegalne eksploatacije šljunka i pijeska. Vlada Crne gore i Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma po prvi put su čuli naše ,,vapaje“ , odnosno odazvali se našim zahtjevima. Uostalom po prvi put imamo neko hapšenje zbog nelegalne djelatnosti u koritu rijeke Morače. Regionalni vodovod očekuje da se na tome ne stane već da se korito rijeke Morače, odnosno Druga i Treća zona sanitarne zaštite izvorišta ,,Bolje sestre“ ,, očisti“ od svih nelegalnih objekata i aktivnosti, koji uostalom tamo nikada nijesu ni smjeli biti a još manje da su se smjele sprovoditi nelegalne aktivnosti. Želimo da vjerujemo u njihovu doslednost i da će istrajati u ovoj izuzetno vžnoj aktivnosti za sve nas  ali i za državu Crnu Goru. U suprotnom svi ćemo trpjeti ogromne negativne posledice.